Evolucija premazanog papira

Tehnologija premazivanja papira datira iz doba Cai Luna za vrijeme kineske dinastije Han, kada su mineralni prahovi nanošeni na površinu papira kako bi se spriječilo krvarenje mastila; ova tehnika se kasnije proširila na Bliski istok i Evropu, utičući na perzijske minijature i renesansne skice. Prije dinastije Yuan, premazani papir se naširoko koristio za kinesku kaligrafiju i slikarstvo kako bi se postigao estetski efekat tinte koja „prodire do zadnje strane papira“; u Evropi je industrijska evolucija premazanog papira dovela do razvoja umjetničkog papira (sjajni premazani papir).
Premazani papir je korišten za završne papire u platnenim povezima izdavača iz 19-stoljeća; do sredine 18. stoljeća, često se koristio za naslovnice jeftinih romana koji su se prodavali na kioscima željezničkih stanica.
Razvoj modernog premazanog papira može se podijeliti u tri faze: era do 1960. godine, u kojoj je dominirao-umetnički papir visoke klase; period od 1960. do 1973. godine, obilježen brzim rastom-potaknutim potražnjom za niskim-cijenovom, visoko-štampanjem-u kojem je obim proizvodnje premašio one umjetničkog papira i pojavio se lagani premazani papir; i period nakon 1974. godine, u kojem je došlo do usporavanja rasta praćenog pomakom ka diversifikaciji proizvoda.
Istraživanje i razvoj tehnologije premaza na Institutu za istraživanje papira započelo je 1959. godine; kroz tehničke inovacije kao što su premaz zračnim{1}}nožem, premaz oštrica i premaz zavjesa, institut je pokrenuo domaći razvoj umjetničkog papira, laganog premazanog papira i raznih specijalnih premazanih papira.